CML - Udruzenje Srbije

Izlečenje, cilj koji danas nije

nedostižan!


Malo je oblasti medicine u kojima je postignut tako veliki napredak u lečenju kao što je oblast malignih oboljenja, ili jednostavno rečeno, oblast raka.

Početkom prošlog veka rak se praktično nije mogao leciti. Krajem tridesetih godina prošlog veka kod oko 30% obolelih od raka bilo je moguce lecenje. Primenom određenih lekova (hemioterapija) uspešnost lečenja je postignuta kod više od 50% obolelih.

Poslednjih godina, boljim razumevanjem uzroka bolesti i istraživanjima u oblasti molekularne farmakologije, primena savremenih, ciljnih metoda lečenja, značajno je uticala na još veću uspešnost terapije, koja se objektivno ispoljava kao efikasnost i procenat preživljavanja obolelih.

Krajnji cilj ovih savremenih pristupa lečenju raka je izlečenje, cilj koji danas nije nedostižan.
Medicinski izrazi


Afereza
Proces uzimanja sadržaja krvi davaoca i vraćanja nepotrebnih, neiskorišćenih komponenti davaocu. Afereza koristi kontinuiranu cirkulaciju krvi od davaoca, kroz poseban aparat (ćelijski separator) i nazad do davaoca. Ovo omogućava uklanjanje neželjenih elemenata iz velikih zapremina krvi. Trombociti, eritrociti, leukociti ili plazma se mogu pojedinačno ukloniti. Na primer, ova metoda dozvoljava prikupljanje (žetvu) dovoljnog broja trombocita za transfuziju od jednog davaoca (pre nego šest do osam različitih davalaca). Pri ovome, primalac trombocita je izložen manjem broju davalaca ili može dobiti HLA podudarne trombocite od jednog srodnog davaoca. Afereza se, takođe, koristi za uzimanje matičnih ćelija krvi iz krvotoka, koje se mogu zamrznuti, čuvati i kasnije iskoristiti za presađivanje umesto matičnih ćelija koštane srži.

Alogeno presađivanje matičnih ćelija krvi
Postupak uzimanja matičnih ćelija davaoca kako bi se obnovile koštana srž i krvne ćelije pacijenta. Kod standardnog alogenog presađivanja matičnih ćelija bolesniku se prvo daje "kondiciona priprema" (visoke doze hemoterapije ili visoke doze hemoterapije sa zračenjem celog tela) za lečenje bolesti i "isključenju" imunološkog sistema, tako da ćelije davaoca ne budu odbačene. Videti i alogeno presađivanje smanjenog intenziteta.

Alogeno presađivanje matičnih ćelija sa smanjenim intenzitetom
Presađivanje matične ćelije, koje obuhvata i prekondicionu pripremu sa primenom hemoterapije sa ili bez zračenja, u kojoj se ne daju cele doze kao kod standardnog alogenog presađivanja. Ovaj termin ima i naziv "nemijeloablativno presađivanje" ili "mini-presađivanje".

Anemija
Smanjenje broja eritrocita i koncentracije hemoglobina u krvi. Ovo rezultira smanjenjem sposobnosti prenošenja kiseonika putem krvi. Ukoliko je jaka, anemija može izazvati bledilo kože, slabost, umor i nedostatak vazduha.

Antibiotici
Lekovi koji se koriste za lečenje infekcija koje izazivaju bakterije ili gljivice. Penicilin je jedna vrsta antibiotika.

Antigen
trane supstance koje ulaze u organizam i stimulišu ćelije plazme da stvaraju komplementarna antitela. Strane supstance, takođe, mogu da stimulišu odgovor T limfocita. Kada bakterija inficira tkivo imunološki sistem je prepoznaje kao strano telo i podstiče B limfocite na stvaranje antitela protiv njega. Ova antitela se pričvršćuju za antigene. Ovo pričvršćivanje olakšava gutanje bakterija od strane neutrofila (fagociti). Presađene ćelije mogu da deluju stimulativno na imunološki odgovor različite vrste u kome T limfociti primaoca napadaju ćelije davaoca, prepoznavši ih kao strana tela ili T limfociti iz sakupljenih matičnih ćelija davaoca mogu da napadnu ćelije tkiva primaoca prepoznajući ih kao strana tela (videti bolest kalem protiv domaćina).

Antitela
Proteini, oslobođeni iz ćelija plazme, koji prepoznaju i pričvršćuju se za specifične strane supstance, koje se nazivaju „antigeni“. Omotač antitela, zadužen za uništavanje i onesposobljavanje stranih čestica, kao što su bakterije i virusi ili štetni toksini. Antitela se, takođe, mogu proizvesti u laboratorijama na dva načina. Ako se ubrizga materijal iz jedne vrste u dugu i biće prepoznat kao strani i stvoriće se antitela protiv njega. Ova antitela su obično „poliklonalna“, odnosno, reaguju na više meta (antigena). Laboratorijske tehnike se koriste za proizvodnju specifičnih antitela nazvanih „monoklonalna“ antitela. Monoklonalna antitela reaguju samo na jedan agens (antigen) i mogu biti korišćena na nekoliko važnih načina. Mogu se koristiti za otkrivanje i klasifikovanje leukemija i limfoma kod ljudi, ili se menjaju kako bi bile korisne u imunoterapiji antitelima.

Apsolutni broj neutrofila
Broj neutrofila (vrsta belih krvnih zrnaca) raspoloživih za borbu protiv infekcija. Aplsolutni broj neutrofila (ABN) se izračunava množenjem ukupnog broja leukocita sa procentom neutrofila.

Aspiracija koštane srži
Procedura u kojoj se uzimaju ćelije koštane srži radi ispitivanja i kako bi se utvrdilo da li su zdrave. Tecan uzorak celija uzima se iz koštane srži i zatim se ćelije posmatraju pod mikroskopom.

Autologo presađivanje matičnih ćelija krvi
Način lečenja koji uključuje davanje sopstvenih matičnih ćelija bolesnika, putem infuzije, a nakon intenzivnog lečenja. Lečenje se sastoji iz sledećih koraka: 1) bolesnik se uvodi u potpuni terapijski odgovor (remisiju) ili dobar, delimičan, odgovor primenom indukcione terapije lekovima, 2) matične ćelije bolesnika se prikupljaju, obično iz krvi, sa, ukoliko je moguće jednim prikupljenim dovoljnim brojem matičnih ćelija za dva ili više presađivanja, 3) matične ćelije se zamrzavaju za kasniju upotrebu, a pacijent prima kondicionu terapiju lekovima i 4) matične ćelije se odmrzavaju i ubrizgavaju nazad bolesniku/primaocu kroz centralni venski kateter.

B limfociti
Jedan od tri vrste specijalizovanih limfocita (leukocita) koji stvaraju antitela kao odgovor na bilo kakve strane supstance, a posebno na bakterije, viruse i gljivice. Ovi limfociti su ključni deo imunološkog sistema i značajni su za našu odbranu od infekcija. Neki B limfociti sazrevaju u ćelijama plazme, koje su glavne ćelije za stvaranje antitela.

Bazofili
Vrsta leukocita (belih krvnih zrnaca) koja učestvuje u pojedinim alergijskim reakcijama.

Bela krvna zrnca
Videti leukociti.

Biopsija koštane srži
Prodecura u kojoj se uzimaju ćelije koštane srži i ispituju kako bi se utvrdilo da li su zdrave. Veoma mala kolicina kosti, ispunjenja maticnim ćelijama, uzima se iz koštane srži i ćelije se posmatraju pod mikroskopom.

Bolest kalem protiv domaćina (GVHD)
Imunološki napad od strane limfocita davaoca matičnih ćelija (kalema) protiv tkiva primaoca (domaćina). Imunološke ćelije koje učestvuju u ovoj reakciji su T limfociti davaoca, koji su dobijeni putem krvi ili koštane srži davaoca, zavisno od toga šta je izvor matičnih ćelija. Najčešće mesto oštećenja jeste koža, jetra i sistem organa za varenje. Reakcija se ne javlja kod presađivanja među identičnim blizancima. Reakcija može biti minimalna u slučaju blisko podudarnih osoba ili snažna kod manje podudarnih osoba. Ove reakcije su prisutne i kada antigeni nisu iz glavnog HLA sistema i ne mogu biti upoređeni pre presađivanja. Na primer, u slučaju kada je davalac matične ćelije ženskog pola, a primalac muškog, faktori koje proizvodi Y hromozom mogu biti prepoznati kao strani od ćelija davaoca ženskog pola, koji nemaju zajednički Y hromozom. Ova činjenica ne isključuje mogućnost presađivanja u ovakvim slučajevima, ali rizik od ovakvih reakcija je veći.

Centralni venski kateter
Nekoliko vrsta katetera (Groshong®, Hickman®, Broviac® i drugi) koriste se kod bolesnika koji primaju intenzivnu hemoterapiju ili se dodatno hrane. Intervenski kateter je specijalna cevčica, postavljena u veliku venu na vrhu grudnog koša. Kateter je postavljen ispod kože grudnog koša kako bi stajao čvrsto na mestu. Spoljašnji deo katetera se može koristiti za primanje lekova, tečnosti ili preparata krvi ili radi uzimanja uzoraka krvi. Pažljivim održavanjem, kateter može stajati duže vremena (nekoliko meseci) ako je potrebno. On može biti zatvoren i vraćen na mesto kod pacijenata koji izađu iz bolnice i može biti upotrebljen za hemoterapiju i preparate krvi kada je to potrebno. Druga vrsta katetera, za dugotrajnu primenu, je kateter ugrađen u implantirano mesto. To mesto je hiruški napravljeno ispod kože na gornjem delu grudnog koša. Nakon ovakvog postavljanja, nije potrebna posebna vrsta nege i oblačenja. Kada je potrebno medicinska sestra ili lekar asistent ubacuju iglu kroz kožu da pristupe cevčici jezercu. Pacijent može da bira da li želi da mu se pre korišćenja cevčice jezerca namaže krema za lokalnu anesteziju. Kroz nju se može uzimati krv i mogu se primati krvni proizvodi.

Ciklusi lečenja
Intenzivan, zgusnut period hemoterapije i/ili terapije radijacijom. Lečenje se može sprovoditi na nekoliko dana ili nedelja. Plan lečenja može obuhvatiti dva, tri ili više ciklusa.

Citokini
Supstancije koje se izlučuju od strane više vrsta ćelija i utiču na druge ćelije bilo da stimulišu ili smanjuju njihovu funkciju. Supstancije koje stvaraju limfociti nazivaju se „limfokini“. Supstancije iz limfocita koje deluju i na ostale leukocite se nazivaju „interleukini“; interakcija između dva tipa leukocita. Neki citokini se mogu stvarati komercijalno i koriste se u lečenju. Faktor stimulacije granulocitnih kolonija (G – CSF) je jedan takav citokin. On stimuliše stvaranje neutrofila i smanjuje period niskog broja neutrofila u krvi nakon hemoterapije. Citokini koji stimulišu rast ćelija ponekad se nazivaju i "faktorima rasta". Citokini, kao G – CSF, koriste se i za mobilizaciju matičnih ćelija iz koštane srži u krv.

Crvena krvna zrnca
Videti eritrociti.

Ćelije blasta
Mlade ćelije koštane srži.

Dijagnoza
Identifikovanje bolesti na osnovu znaka, simptoma i rezultata testova osobe. Dijagnozu postavlja lekar.

DNK
Skraćenica za "dezoksiribonukleinsku kiselinu", materijal unutar jedra ćelije koji nosi genetske informacije. Geni govore ćeliji kako da stvori proteine koji omogućavaju ćeliji da prenosi tu funkciju. DNK može postati veoma izmenjen u zloćudnim ćelijama.

Domaćin
Primalac kalema ima ulogu „domaćina“ presađene matične ćelije.

Efekat kalema protiv tumora (GVT)
Potencijalne imunološke reakcije presađenih T limfocita u prepoznavanju i napad na zloćudne ćelije primaoca. Ovaj efekat postoji kada: 1) povratak leukemije se smatra više verovatnim ukoliko su davaoc i primaoc identični blizanci nego ukoliko su braća i sestre, 2) što je uočljivija bolest kalem protiv domaćina manja je verovatnoća povratka leukemije i 3) uklanjanje T limfocita davaoca smanjuje pojavu bolesti kalem protiv domaćina, ali rezultira i češćem povratku leukemije. Svaki od ovih zapažanja može da objasni najbolje imunološki napad limfocita davaoca protiv domaćina koji je bio podvrgnut intenzivnoj pripremi da se bolest stavi pod kontrolu. Ovaj efekat je najjači kod obolelih od mijeloidne leukemije, ma da se može javiti i kod kod obolelih od mijeloma.

Eozinofili
Vrsta leukocita koja učestvuje u alergijskim reakcijama i pomaže u borbi sa određenim parazitskim infekcijama.

Eritrociti
Ćelije krvi koje prenose hemoglobina koji vezuje kiseonik i transportuje ga do tkiva u telu. Crvena krvna zrnca čine oko 40 do 45% ukupne krvi zdravih osoba.

Fagociti
To su ćelije koje jedu mikroorganizme, kao što su bakterije ili gljivice, i mogu da ih ubiju i tako štite organizam od infekcije. Dva glavna fagocita u krvi su neutrofili i monociti. Smanjenje broja ovih ćelija glavni je uzrok osetljivosti na infekcije kod bolesnika sa leukemijom ili kod onih koji su lečeni intenzivnom terapijom zračenjem ili hemoterapijom u pripremi za presađivanje, gde je smanjeno stvaranje istih.

Faktor rasta
Supstancije (medikamenti) koji se koriste za stimulaciju i brže stvaranje neutrofila u periodu niskog broja neutrofila uzrokovano hemoterapijom i za skraćenje tog perioda. Faktor stimulacije kolinije granulocita (G-CSF) i faktor stimulacije granulocitno – monocitnih kolonija (GM-CSF) je primer faktora rasta koji se proizvodi komercijalno. GM-CSF može, takođe, da stimuliše i monocite.

Faktor stimulacije granulocitne kolonije (G-CSF)
Videti faktori rasta.

FDA
Skracenica za US Food and Drug Administration. Deo posla FDA je obezbedivanje sigurnosti lekova, medicinskih sredstava i snabdevanja hranom SAD.

FISH
Skraćenica za "fluorescence in situ hybridization". Test koji meri prisustvo specifičnih hromozoma ili gena u ćelijama. Test se može koristiti za planiranje lečenja ili merenje rezultata lečenja.

Frakcionisanje (deljenje) doze
Strategija koja je namenjena za smanjivanje neželjenih efekata zračenja celog tela u kondicionoj pripremi. Neophodna doza zračenja se daje u nekoliko manjih dnevnih doza, a ne u jednoj većoj dozi. Ovaj pristup smanjuje neželjene efekte tretmana.

Glivec (imatinib mesylate)
Vrsta leka koja se zove tyrosine kinase inhibitor. Odobren je od strane FDA za novodijagnostikovane odrasle pacijente kojima je dijagnostikovan CML, Ph+ (Bcr-Abl+) u hroničnoj fazi. Odobren je i za odrasle pacijente sa CML-om, Ph+ (Bcr-Abl+) u fazi krize blasta, fazi akceleracije ili hroničnoj fazi nakon neuspaha terapije interferon-a (alfa). Glivec je dobren i za decu sa CML-om, Ph+ (Bcr-Abl+) u hroničnoj fazi kojima je dijagnostikovana bolest, kojima se bolest povratila nakon transplatacije matičnih ćelija ili onima koji nemaju odgovor na interferon-alpha terapiju.

Granulociti
Vrsta leukocita koja ima veliki broj istaknutih granula u telu ćelije. Neutrofili, eozinofili i bazofili su vrste granulocita.

Haplotip
Geni na jednom hromozomu koji se prenose sa roditelja na potomstvo. Procedura presađivanja između braće davaoca i primaoca koji su haploidentićni je ponekad moguće ako je delimična podudarnost i ako je bolest visoko rizična. Da bi se smanjile razlike tkiva preduzimaju se koraci smanjivanja limfocita davaoca kako bi se smanjili rizici usled nekompletne podudarnosti.

Hematokrit
Količina krvi koja sadrži eritrocite.

Hematolog
Lekar koji je specijalizovan za lečenje bolesti krvi. Ova osoba je ili internista, koja leči odrasle, ili je pedijatar, koji leči decu.

Hematopatolog
Patolog koji je specijalizovan za dijagnostiku bolesti krvi i koji obavlja specijalizovane laboratorijske testove, uvek, kada to zahteva završna dijagnostika.

Hematopoeza
Proces razvoja ćelija krvi u koštanoj srži. Najviše nerazvijenih ćelija u koštanoj srži su matične ćelije. One započinju proces razvoja ćelija krvi. Matične ćelije započinju preobražaj u mlade nezrele ćelije, kao što su eritrociti i različite vrste leukocita. Ovaj proces se naziva „diferencijacija“. Mlade, ili nezrele, ćelije se kasnije razvijaju u potpuno funkcionalne ćelije krvi. Ovaj proces se naziva „sazrevanje“. Zatim, ćelije napuštaju koštanu srž i ulaze u krvotok, putem krvi cirkulišu celim telom. (videti sliku 1 strana ??). Hematopoeza je proces koji se stalno odvija, tokom celog života. Razlog za ovakve aktivnosti leži u činjenici da je kratak životni vek mnogih ćelija hematopoeze i da se moraju stalno obnavljati. Životni vek eritrocita je četiri meseca, trombocita deset dana, a većine neutrofila dva do pet dana. Oko petsto biliona ćelija se stvori svakoga dana. Ova potreba za veoma brzom zamenom objašnjava ozbiljne nedostatke, promene u broju ćelija u krvi prilikom oštećenja funkcije koštane srži u stanjima kao što su leukemije, limfomi i mijelomi.

Hemoglobin
Protein koji se nalazi u eritrocitima i prenosi kiseonik. Testovi krvi mogu da pokažu koliko imate hemoglobina u krvi.

Hemoterapija
Upotreba hemijskih agenasa (citostatika) za uništavanje malignih ćelija. Brojni hemijski agensi (citostatici) proizvedeni su u ove svrhe i većinom oštećuju DNK ćelija. Kada je DNK oštećen, ćelije ne mogu da rastu ili preživljavaju. Uspeh hemoterapije je zasnovan na činjenici da su maligne ćelije osetljivije na citostatike nego normalne ćelije. Zbog toga što su ćelije koštane srži, organa za varenje, kože i folikula kose osetljivije na citostatike, oštećenje ovih organa najčešće rezultira pojavom nusefekata, kao što su gljivična infekcija u ustima i gubitak kose.

HLA
Skraćenica za „humani (ljudski) leukocitni antigen (e)“. Ovo su proteini na površini većine ćelija tkiva koji daju posebnost, jedinstvene odlike tkiva svakog pojedinca. Otuda, testiranje na HLA je predstavljeno kao „tipizacija tkiva“. Postoje četiri glavne grupe HLA antigena: A,B, C i D. Ovi proteini deluju kao antigeni kada su predati drugoj osobi, kao što je presađivanje matične ćelije krvi ili koštane srži. Kada je antigen davaoca i primaoca identičan (kao što je npr. kod identičnih blizanaca) ili je veoma sličan (kao sto je npr. kod HLA podudarnih srodnika) presađivanje je najlakše za preživljavanje i primanje od strane primaoca. U dodatku, ćelije primaoca imaju manje izgleda da budu napadnute od strane ćelija davaoca (videti bolest kalem protiv domaćina).

Hromozomi
Jedna od 46 struktura (23 para) u svim ljudskim ćelijama, sastavljeni uglavnom od gena, koji su specifični delovi DNK. „Genom“ je izraz za celokupan DNK organizma. Procenjuje se da ljudski genom ima oko 30.000 gena. Geni na X i Y hromozomima, polni hromozomi, su pokazatelji našeg pola: dva X hromozoma kod žena, a X i Y hromozomi kod muškaraca. Broj ili veličina hromozoma u malignim ćelijama mogu biti izmenjeni kao rezultat lomljenja hromozoma i reorganizacije (translokacije).

Imuni odgovor
Reakcija tela na strana tela. Primeri stranih tela su infekcija, koju izaziva mikroorganizam, vakcina ili ćelije druge osobe kada se ove ćelije koriste za alogenu transplataciju matičnih ćelija.

Imunoterapija
Izraz za lečenje koje može da poboljša imuni sistem tela.

Infuzija limfocita od strane davaoca (DLI)
Lečenje koje uključuje davanje limfocita pravog donora matične ćelije bolesniku koji je bio u remisiji nakon alogenog presađivanja matičnih ćelija krvi, pa mu se vratila (osvežila) bolest. Infuzija limfocita od strane davaoca može podstaći imunološke reakcije za borbu protiv zloćudnih ćelija bolesnika.

Imunološki sistem
Ćelije i proteini koji brane organizam od infekcije. Koštana srž, limfni čvorovi, limfociti i slezina su samo neki od delova imunološkog sistema.

Imunosupresija
Stanja u kojima imunološki sistem ne funkcioniše pravilno i njegova zaštitna uloga nije adekvatna. Bolesnici sa imunosupresijom su osetljiviji na infekciju, uključujući i one mikroorganizme koji često nisu veoma zarazni. (videti oportunističke infekcije). One se mogu javiti kao rezultat intenzivne hemoterapije i zračenja, pogotovu kada se koriste visoke doze za kondicionu pripremu pre presađivanja. Mogu se, takođe, javiti i zbog stadijuma bolesti. Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) je jedna od takvih bolesti. Bolest kalem protiv domaćina (GVHD) proizvodi stanje imunosupresije u kome imunološki proteini koji štite od infekcije nisu odgovarajući. Kod bolesnika, kojima je presađena matična ćelija, kondicione pripreme i snažna reakcija bolest kalem protiv domaćina, daju stanje preosetljivosti na infekciju.

Intestinalno zapaljenje pluća
Jaka zapaljenja pluća mogu se javiti kao toksični efekti zračenja celog tela u kondicionoj pripremi. Sitne alveole, vazdušni putevi, i prostori između vazdušnih mehurova imaju zastoj i otečeni su, razmena kiseonika može biti onemogućena. Tipično je i javlja se bez prisustva infekcije, slično kao i rezultat kada je infekcija prisutna.

Intratekalno (Intralumbalno)
Prostor između ovojnica centralnog nervnog sistema i mozga ili kičmene moždine. Ove ovojnice se nazivaju moždane opne. U nekim situacijama je potrebna primena lekova direktno u kičmeni kanal, u stanjima kada se zloćudne ćelije nađu u moždanim opnama i/ili likvoru. Ovo se zove intratekalno lečenje.

Kalemljenje
Proces u kome se presađene matične ćelije davaoca naseljavaju u „praznu“ koštanu srž primaoca i započinju stvaranje novih ćelija krvi svih vrsta. Ovaj rezultat je prvo očigledan kada se novi leukociti, eritrociti i trombociti počnu pojavljivati u krvi primaoca nakon presađivanja.

Kariotip
Mapa 46 ljudskih hromozoma u ćeliji. Postoje 22 para i polni hromozomi, koji se prikazuju kao odvojen par (XX za žene i XY za muškarce).

Klaster designation (CD)
Izraz koje se koristi za označavanje broja specifičnih molekula na površini imunološke ćelije. Obično se koristi u skraćenoj formi. Na primer, CD34, obeležje grozda (skupa) molekula prisutnih u određenim ćelijama u ljudskom telu.

Klinička istraživanja
Pažljiva istaživanja koja sprovode lekari kako bi testirali nove lekove ili načine lečenja ili načine korišćenja odobrenih lekova ili načina lečenja. Cilj kliničkih istraživanja raka krvi je poboljšanje lečenja i kvaliteta života i izlečenje.

Klonalnost (Monoklonalnost)
Naziv za naseljenost ćelija nastalih od pojedinačne primitivne osnovne ćelije. Bukvalno sve neoplazme, benigne i maligne, se razvijaju iz jedne ćelije, koja ima povređen DNK (mutaciju) i stoga su one klonalne. DNK mutirarane ćelije je izmenjen i formira se „onkogen“. Ovo vodi do transformacije u zloćudnu ćeliju. Zloćudna bolest je ukupno nagomilavanje ćelija koje rastu iz jedne, mutirane (izmenjene) ćelije. Leukemija, limfom i mijelom su primeri zloćudnih bolesti koje su klonovi nastali od jedne proste izmenjene ćelije.

Kombinacija hemoterapije ili lečenja medikamentima
Zajedničko korišćenje dva ili više lekova zajedno u lečenju CML-a i drugih bolesti (tzv. polihemoterapija).

Kondicioni tretman
Lečenje pre autologog ili alogenog presađivanja sa citotoksičnim lekovima ili lekovima i zračenjem celog tela. Kondicioni tretman se obavlja iz nekoliko razloga. Ako se osoba leči od zloćudne bolesti krvi i prima visoke doze kondicionog lečenja pre autologog ili standardnog presađivanja matičnih ćelija krvi, kondicioni tretman služi za drastično smanjenje bilo kakvih zaostalih zloćudnih ćelija. Takođe, značajno smanjuje i broj ćelija koštane srži. Ovo može biti značajno u slučaju otvaranja posebnih mesta, udubina, u koje se ukalemljuju presađene matične ćelije. Konačno, ako se matične ćelije davaoca koriste za standardno alogeno presađivanje matičnih ćelija krvi, kondiciono lečenje značajno snižava i broj limfocita, koji su ključne ćelije u imunološkom sistemu. Ovo delovanje pomaže u sprečavanju odbacivanja kalema matične ćelije od strane primaoca. Kondiciona lečenja za alogeno presađivanje matičnih ćelija smanjenog intenziteta, koja se oslanjaju na imunološke ćelije davaoca da se bore sa bolešću obolelog, ne uništavaju potpuno obolelu koštanu srž. Kondicioni režimi smanjenog intenziteta različiti su i kreću se od onih veoma niskog intenziteta do onih čije su doze samo malo blaže od najviših doza kondicionih režima.

Koštana srž
Sunđerasto tkivo koje ispunjava unutrašnju šupljinu kostiju i igra značajnu ulogu u razvoju i nastanku ćelija krvi. U pubertetu, koštana srž u pršljenovima, rebrima, grudnoj kosti, karličnim kostima, ramenima i kostima lobanje je najaktivnija u stvaranju ćelija krvi. Kod odraslih, kosti šaka, stopala, nogu i ruku ne sadrže koštanu srž koja stvara ćelije krvi. Na ovim mestima, koštana srž je ispunjena masnim ćelijama. Kada ćelije koštane srž sazru u ćelije krvi, one ulaze u krv koja prolazi kroz koštanu srž i prenose se kroz ceo organizam.

Krioprezervacija
Metoda koja se koristi da bi se zamrznute ćelije sačuvale neoštećene i funkcionalne tokom više godina. Ćelije krvi ili koštane srži, uključujući i matične ćelije, se mogu čuvati na duži period i sačuvati svoju funkciju ako su potopljene u rastvor koji sadrži određene hemijske supstance koje sprečavaju oštećenja ćelija tokom zamrzavanja ili odmrzavanja. Ove supstancije su „krioprotektivni“ agensi. Dimethyl sulfoxide (DMSO) je jedan od najčešće korišćenih agenasa. Temperatura zamrzavanja je znatno niža (hladnija) nego u zamrzivačima kod kuće (i do –196°C).

Leukociti
Bela krvna zrnca. Svaka od pet vrsta ćelija je zadužena za borbu protiv infekcije: neotrofili, eozinofili, bazofili, monociti, limfociti.

Leukafereza
Proces u kome se višak leukocita uklanja pomoću ćelijskog separatora. Neki pacijenti u trenutku dijagnoze imaju veoma visok nivo leukocita, što može da smanji dotok krvi u mozak, pluća, oči i druge delove tela. Lek pod nazivom hydroxyurea (Hydrea), takode, može da se koristi za brzo smanjenje broja leukocita. Leukafereza može da se koristi i kod žena sa CML-om u prvim mesecima trudnoće, kada medikamentna terapija može da bude štetna za nerodenu bebu.

Leukemija
Rak koštane srži i krvi.

Leukopenija
Opisuje smanjenje normalnog broja leukocita (belih krvnih zrnaca) u krvi.

Limfni čvorovi
Malene strukture, veličine zrna pasulja, koje sadrže veliki broj limfocita i povezani su sitnim kanalićima nazvanim limfatici. Ovi čvorovi su raspoređeni u celom telu. Kod bolesnika sa limfomom, Hodgkinovim limfomom i nekim vrstama limfocitnih leukemija, zloćudni limfociti rastu i šire se u limfne čvorove, tako da se uvećavaju. Ovo uvećanje limfnih čvorova se može napipati i otkriti i kompjuterizovanom tomografijom (CT) ili magnetnom rezonancom(MRI), zavisno od mesta i veličine.

Limfociti
Vrste belih ćelija krvi koje učestvuju u imunološkom sistemu. Postoje tri velike grupe limfocita: B limfociti, koji stvaraju antitela i pomažu u borbi protiv zaraznih agenasa kao što su bakterije, virusi, i gljivice, T limfociti koji imaju nekoliko uloga, uključujući pomaganje B limfocitima da stvaraju antitela i napadaju virusom zaražene ćelije, prirodne ćelije ubice(NK), koje napadaju tumorske ćelije.

Matične ćelije
Multipotentne ćelije iz koštane srži koje stvaraju eritrocite, leukocite i trombocite. U najvećem broju se nalaze u koštanoj srži, ali neke napuštaju koštanu srš i ulaze u cirkulaciju. Korišćenjem specijalnih tehnika, mogu se prikupljati, zamrznute čuvati i kasnije odmrzavati i koristiti za lečenje matičnom ćelijom. (videti hematopoeza).

Matične ćelije iz krvi pupčanika
Matične ćelije koje se nalaze u krvi iz posteljice i pupčanika. Ove matične ćelije mogu da se presele u koštanu srž podudarnog primaoca i da stvaraju ćelije krvi. Zamrznuta krv iz pupčanika je izvor matičnih ćelija davaoca za presađivanje HLA podudarnim ili „manje“ podudarnim primaocima. Većina presađivanja iz krvi pupčanika se obavlja koristeći podudarnog ili približno podudarnog nesrodnog davaoca.

Mijeloablacija
To je jako ili kompletno uništavanje ćelija koštane srži, kao što je kod pimene visokih doza hemoterapije ili zračenja, pre standardnog alogenog presađivanja matične ćelije. Mijeloablativna terapija potpuno uništava mogućnost stvaranja ćelija krvi pojedinca.

Monociti (Makrofagi)
Vrste leukocita koje pomažu u borbi protiv infekcije. Monociti i neutrofili su dva velika „proždirača“ i ubice miroorganizama u krvi. Kada monociti napuste krv i uđu u tkiva, oni se preobražavaju u makrofage. Makrofagi su monociti u akciji i mogu da zaustave infekciju u tkivima, ali mogu poslužiti i u neke druge svrhe kao što su ingestija ubijenjih ćelija (čistač).

Monoklonalna antitela
Antitela stvorena od strane ćelija koje pripadaju samo jednom klonu. Ovo su visoko specifična antitela i mogu biti proizvedena i u laboratoriji. Ona imaju veoma značajnu ulogu u prepoznavanju i klasifikaciji (svrstavanju) bolesti od strane imunopotentnih ćelija. Oni, takođe mogu imati primenu za ciljanu primenu lekova kod leukemijskih ćelija i ćelija limfoma i mogu biti korišćeni u pripremi ćelija prikupljenih za presađivanje.

Mutacije
To su genetske promene koje su rezultat promena u delovima DNK koji predstavlja gen. „Germ (klica) ćelijska mutacija“ je prisutna u spermatozoidima i može da se prenosi sa roditelja na potomstvo. Mutacija somatskih ćelija javlja se u ćelijama nekih tkiva i može da dovede do specifičnog rasta nekih ćelija tumorskog tkiva. Većina zloćudnih tumora nastaje nakon somatskih mutacija. Kod leukemija, limfoma i mijeloma ili mijelodisplaznog sindroma, primitivna ćelija iz koštane srži ili limfnih čvorova prolazi kroz somatske mutacije ili mutacija dovodi do stvaranja malignih ćelija. U ovim slučajevima ćelije su već veoma raspoređene po telu kada su pronađene, one uglavnom uključuju koštanu srž mnogih kostiju ili limfne čvorove na nekoliko mesta.

Neutrofil
U principu je fagocit (proždirač) u krvi. Ovo su glavne ćelije krvi u borbi protiv infekcija. Često, nisu prisutni u dovoljnom broju kod bolesnika sa akutnom leukemijom ili nakon hemoterapije. Ovo smanjenje povećava osetljivost na infekciju. Mogu se zvati i „poli“ (Polimorfonuklearno jedro) ili „seg“ za segmentno jedro.

Neutropenija
Smanjenje normalnog broja neutrofila u krvi, vrste belih krvnih zrnaca.

Onkogen
Videti klonalnost.

Onkolog
Lekar koji postavlja dijagnozu i leči bolesnike obolele od zloćudnih bolesti. Često je to internista, koji leči odrasle, ili pedijatar, koji leči decu. Radiolog se specijalizuje za korišćenje zračenja u lečenju malignih bolesti. Hirurg onkolog je specijalista koji koristi hiruške procedure u lečenju raka. Oni rade u timu kako bi razmotrili i omogućili najbolji plan lečenja (hirurgija, zračenje ili hemoterapija) za bolesnika.

Oportunistička infekcija
Bakterije, virusi, gljivice ili protozoe, koje obično ne izazivaju bolest kod zdravih osoba, ali mogu da izazovu infekciju kod osoba sa imunodeficijencijom(oslabljenim imunitetom) kao što su oni koji su podvrgnuti presađivanju matične ćelije.

Osveženje (relaps) CML-je
CML koja je imala željen odgovor na lečenje, ali se zatim povratila (osvežila).

Otpornost
Kada lek ne deluje ili prestane da deluje.

Pancitopenija
Pad ispod normalnog nivoa tri glavna ćelijska elementa u krvi: eritrociti, leukociti i trombociti.

Patolog
Lekar koji prepoznaje bolest posmatrajući tkiva pod mikroskopom. Hematopatolog ispituje oboljenja ćelija hematopoeze, posmatrajući analize krvi, aspirata ili biopsija koštane srži,limfnih čvorova i drugih tkiva.Koristi svoju stručnost za dijagnostikovanje bolesti kao što je akutna mijeloidna leukemija. Pored mikroskopa hematoonkolog, takođe, koristi laboratorijske vrednosti, protočnu citometriju, molekularne i dijagnostičke testove za potvrdu dijagnoze. Hematopatolog blisko sarađuje sa hematoonkologom koji vodi bolesnika i odlučuje o načinu lečenja na osnovu dijagnoze.

PCR
Skraćenica za "polymerise chain reaction", veoma osetljiv test kojim se meri prisustvo markera krvnih ćelija leukemije u krvi. PCR se koristi za pronalaženje krvnih ćelija leukemije, koje se ne mogu pronaći citogenetskim testovima (na primer, FISH).

Plazma
Tečan deo krvi.

Refrakterna bolest
Bolest koja ne ide ka remisiji ili značajnijem poboljšanju nakon primene standardnog lečenja.

Relaps
Povratak/osveženje bolesti nakon što je postignuta remisija tokom i nakon lečenja.

Remisija
Nepostojanje prisustva bolesti obično kao rezultat lečenja. Može se opisati kao potpuna i delimična. Potpuna znači da su nestali svi znaci bolesti. Delimična znači da je bolest delimično izlečena, ali su preostali znaci da je bolest prisutna. Dugoročnu korist obično pruža potpuna remisija, naročito kod akutnih leukemija, limfoma, ili nekih drugih progresivnih malignih oboljenja krvi i srži.

Rezistentnost (otpornost) na lečenje
Sposobnost ćelija da prežive i da se dele uprkos izlaganju lekovima koji je obično ubijaju ili sprečavaju njen rast. Kod otporne bolesti deo malignih ćelija odoleva štetnom dejstvu lekova. Ćelije imaju nekoliko načina da razviju otpornost na lekove (videti otpornost na lekove).

Rezistentnost (otpornost) na lekove
Karakteristično je da ćelije mogu da razviju otpornost na nekoliko vrsta lekova. Postoji nekoliko formi otpornosti na lekove. Svaka od njh je određena genima koji utvrđuju kako će ćelija odreagovati na hemijske agente. Jedna od vrsta obuhvata mogućnost izbacivanja jakih lekova iz ćelije. Spoljašnji omotač ćelija sadrži pumpu koja izbacuje lekove, sprečavajući nagomilavanje toksične koncentracije u ćeliji. Otpornost na lekove se može pratiti ekspresijom gena koji direktno utiču na nagomilavanje proteina koji sprečavaju lekove da pogađaju zloćudne ćelije. Ako zahvaćeni geni nisu pokazani ili se slabo pokazuju, ćelije su veoma osetljive na medikamente. Ako su geni značajno prisutni, ćelije su manje osetljive na dejstvo lekova.

Slezina
Slezina je organ koji se nalazi u gornjem delu trbuha, na levoj strani ispod dijafragme (prečaga). Ona sadrži grozdove limfocita i filtrira stare i izumrle ćelije iz krvi. Često je zahvaćena u limfocitnoj leukemiji i limfomima. Uvećanje slezine se naziva „splenomegalija“, Operacija vađenja slezine je splenektomija i koristi se za lečenje nekih bolesti. Funkciju preuzimaju drugi organi kao što su limfni čvorovi i jetra, ali je osoba čija je slezina uklonjena osetljivija na infekciju. Takvim osobama se mora dati antibiotska zaštita na prvi znak infekcije, kao što je groznica.

Sluzokoža
Površinski pokrivač unutrašnjih šupljina, kao što su usna duplja, nos i sinusi. Ovaj pokrivač zahteva nove ćelije koje će zameniti izumrle. Ovaj proces zamene je normalan proces i održava sluznicu netaknutom i vlažnom. Lečenje zračenjem ili citostaticima sprečava ovaj, normalan, proces zamene ćelija. Sluznica postaje suva i oštećena i moguće su ranice kod bolesnika koji su primali ovo lečenje. Ove promene mogu biti bolne, pogotovu kada se razviju u ustima. Ove bolne ranice nazivaju se „mukozitis“. Rektalne ulceracije (okolina čmara) se takođe mogu javiti. Kada je narušena zaštitna funkcija membrane ona postaje propustljiva za mikroorganizme koji ulaze u tkiva i krv i vode ka infekciji.

Smanjenje T limfocita
Proces smanjenja broja imunih ćelija koje prouzrokuju bolest kalem protiv domaćina. Tipično, antitela protiv T limfocita se koriste za smanjenje ovih ćelija iz uzorka matičnih ćelija koji je sakupljen za transplantaciju. Smanjeno prisustvo T limfocita smanjuje rizik od bolesti kalem protiv domaćina. Ovo se radi samo u određenim okolnostima, jer su T limfociti od značaja. One pomažu da se kalem primi u koštanoj srži pimaoca. U nekim slučajevima T limfociti napadaju zloćudne ćelije i pomažu efektu drugih oblika lečenja. Ovaj efekat „kalem protiv tumora“ uglavnom se može videti kod mijeloidnih leukemija. Napad na preostale maligne ćelije smanjuje verovatnoću da će se bolest povratiti posle presađivanja.

Sprycel (dasatinib)
Tyrosine kinase inhibitor koji je odobren od strane FDA za lečenje odraslih osoba u svim fazama CML-je (hroničnoj fazi, fazi akceleracije ili mijeloidnoj ili limfoidnoj fazi blasta), koja pokazuje otpornost ili nepodnošenje prethodne terapije uključujući i Glivec (imatinib mesylate).

Tasigna (nilotinib)
Vrsta leka pod nazivom tyrosine kinase inhibitor koja je odobrena od strane FDA za lečenje hronične faze i faze akceleracije pacijenata sa CML-om, Ph+ (Bcr-Abl+), koja pokazuje otpornost ili nepodnošenje prethodne terapije uključujući i Glivec.

Teško izlečiva (refracterna/rezistentna) CML
CML koja nije odgovorila na inicijalno lečenje. Teško izlečive bolesti mogu biti bolesti koje se pogoršavaju ili ostaju iste (stabilne bolesti).

Transfuzija trombocita
Transfuzija trombocita davaoca je često potrebna kao podrška lečenju obolelih od leukemije ili limfoma. Može biti zajednička, od nekoliko nesrodnih davalaca, i data kao „zajednički trombociti slučajnih davalaca“. Da bi se značajnije povećao broj tromboita kod primaoca, potrebno je šest jedinica krvi davaoca. Dovoljan broj trombocita može se dobiti i od jednog davaoca, dobijenih putem afereze. Moguća prednost od jednog davaoca trombocita jeste da bolesnik nije izložen različitim antigenima na trombocite od više različitih ljudi i manje je verovatno da će razviti antitela protiv trombocita davaoca. Transfuzije HLA podudarnih, srodnih davalaca mogu se dati kod identičnih ili veoma sličnih HLA tkiva.

Translokacija
Videti hromozomi.

Trombociti (krvne pločice)
Ćelije, fragmenti, koji čine oko jedne desetine nivoa eritrocita. Lepe se za površinu oštećenog krvnog suda, nagomilavaju i začepljavaju povređeni krvni sud i tako zaustavljaju krvavljenje. Trombocit je sinonim za krvne pločice i koristi se i kod opisivanja poremećaja trombocita kao što je trombocitopenija ili trombocitemija.

Tyrosine kinase inhibitor (TKI)
Lek koji blokira rast ćelija. Glivec, Sprycel i Tasigna su TKI lekovi koji se koriste za lečenje CML-je.

Vantelesna fotofereza
Procedura koja se proučava za lečenje steroid otporne (refrakterne) bolesti „kalem protiv domaćina“. Procedura uključuje niz radnji. Krv se uzima iz vene, a potom se obrađuje sa methoxsalen (UVADEX ®), lek koji čini ćelije osetljivim na ultravioletnu (UV) svetlost. UV zraci se koriste za iradijaciju ćelija, koje se zatim vraćaju bolesniku.

Veno okluzivna bolest (VOD)
Bolest koja nastaje kao komplikacija nakon lečenja visokim dozama hemoterapije i/ili zračenja u kojoj krvni sudovi koji odvode krv kroz jetru nabreknu i zapuše se (tromboziraju).